U ovom kraćem razdoblju, dok čekamo da se odigra finale Lige Prvaka (prije nego napravimo video rezime svake od Top 5 Liga u Europi), odabrali smo nekoliko osoba o kojima biste volje znati više, pa ćemo u današnjem tekstu započeti s legendom svjetskog nogometa - Zinedineom Zidaneom.
Kada poželite opisati Zidanea, onda tu postoji samo jedna prava metafora - čarobnjak s loptom. Čovjek koji je od mnogih legendarnih igrača s kojima je igrao, ali i s onima kojima je samo razgovarao, smatran je za najboljeg iz svojeg vremena, za najkompletnijeg igrača u to doba. Ta teza drži vodu baš iz razloga što Zidane nije bio taj koji je u toj količini ovisio o drugima. Sjetimo se samo Fergusonove izjave gdje je rekao kako bi osvojio Ligu Prvaka s deset panjeva i Zidaneom.
Mnogi treneri protiv kojih je igrao svojim su igračima govorili da mu "ne smetaju previše" jer je to Zidane i da će ih samo osramotiti, a isti slučaj se dogodio i na treningu dok je bio igrač Juventusa. Zidane je sinonim za vanserijskog igrača, igrača kojem nema premca i koji će zauvijek ostati upamćen kao jedan od najvećih - ikada.
No krenimo redom, ovo gore je samo jedan isječak, nešto generalno, o igraču koji je svaku ekipu u kojoj je igrao vodio do perfekcije.
Zidane je rođen 23.06.1972. godine u francuskom gradu Marseilleu. Zidane je porijeklom Alžirac jer su njegovi roditelji došli u Francusku, gdje se legendarni Zizou i rodio. Tamo gdje se rodio, Zidane je započeo svoju karijeru. Doduše, nije krenuo u Marseilleu, nego u klubu koje se nalazi u okrugu spomenutog grada - US Saint-Henri. Svoju prvu juniorsku sezonu je odigrao u tom klubu s 14 godina. Zidane je tada pokazao iznivno veliku raskoš svog talenta i jednostavno nije mogao pobjeći oku skauta Jeanu Varraudu koji je tada bio dio stručnog osoblja Cannesa. Nakon što je odradio 6 tjedana probe, Zidane se u Cannesu zadržao još 4 godine. Svoj debi u prvoj francuskoj ligi je dočekao sa 17 godina. Interesantna činjenica je ta da je za svoj prvi gol u ligi od predsjednika kluba dobio auto. Također, valja spomenuti kako je Zidane u svojoj prvoj sezoni već skupio dosta iskustva u tadašnjem natjecanju - Kupu UEFA.
Nakon toga, Zidane je otišao u veći francuski klub - Bordeaux. U tom razdoblju svlačionicu je dijelio s Bixenteom Lizerazuom i Christophom Dugarryjem. S njima je 1995. godine osvojio Intertoto Kup, a igrao je i u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Zajedno s njima je postao zaštitnim znakom Bordeauxa, ali i francuske nogometne reprezentacije 1998. godine.
Dolazimo do 1996. godine kada se Zidane seli u aktualnog osvajača Lige Prvaka - Juventus. "Stara dama" za Zidanea je platila tadašnjih 3 milijuna funti. Već tada Zidane je postigao prilično puno. Pod palicom Marcella Lippija igrao je glavnog playmakera, a Juve je 1997. godine osvojio Scudetto, ali i Interkontinentalni Kup. Iste godine je Zidane igrao finale Lige Prvaka, ali Borussija iz Dortmunda je bila bolja rezultatom 3:1.
Zidane je pokazao dosljednost i konstantu. Naredne sezone je sa 7 golova u 32 odigrane utakmice pomogao Juventusu da obrani titulu prvaka Italije. Zidane je i te godine ponovno došao s Juventusom do finala Lige Prvaka, ali 1998. godine ispriječio mu se klub u kojem će staviti točku na "i" u svojoj karijeri. Real Madrid je u tom finalu bio bolji od Juventusa s 1:0, a pobjedonosni pogodak je postigao Mijatović.
Kao rezime razdoblja kojeg je proveo u Juventusu, Zidane je zabio 24 gola, osvojio je trofej Interkontinentalnog Kupa i Intertoto Kupa te još dva trofeja prvaka Italije.
2001. godine Zidane je postavio ljestvicu visoko. Za rekordnih 76 milijuna eura prelazi u Real Madrid. Potpisao je ugovor na četiri godine. Već na samom početku vidjelo se kakav je Zidane bio igrač. 2002. godine je u Glasgowu osvojio trofej koji mu je nedostajao. A to je trofej Lige Prvaka. Real Madrid je s 2:1 pobijedio Bayer iz Leverkusena, a Zidane je postigao pogodak iz voleja o kojem će se još dugo pričati. Naredne sezone s Realom je osvojio europski i španjolski Super Kup. Te godine je proglašen najboljim igračem po izboru FIFA organizacije, a s tom titulom pridružio se Ronaldu koji ju je isto tako kao i Zizou osvojio tri puta. Zidane je u svojoj posljednjoj sezoni prvi put postigao hat-trick u 4:2 pobjedi protiv Seville, ali se na kraju ta sezona ispostavila kao veliki neuspjeh. Real je ispao u ranoj fazi kupa i Lige Prvaka, a Barcelona je na kraju sezone pobjegla Realu s čak 12 bodova razlike. Mnogo navijača je plakalo kada je Zidane 07.05.2006. godine na Bernabeuu protiv Villarreala odigrao svoju posljednju utakmicu u dresu "Kraljevskog" Kluba.
To bi bilo u najkraćim crtama što se njegove klupske karijere tiče, a sada ćemo reći ponešto i o reprezentativnoj karijeri ovog velikana nogometa.
Zidane je prvi nastup za reprezentaciju upisao 17.08.1994. godine na prijateljskoj utakmici protiv Češke. Na toj utakmici se proslavio jer je zabio dva gola. U Engleskoj, 1996. godine je nastupio na EURU. Francuska je dogurala do polufinala, a onda je ispala na penale od, pogađajte, Češke. Zaista zanimljiv splet okolnosti.1998. godine Zidane je pokazao kakva je veličina od igrača. Francusku je na Svjetskom Prvenstvu, koje se igralo u Francuskoj, odveo do titule prvaka po prvi put u povijesti. Tokom tog natjecanja zabio je 3 gola, a dva od njih je zabio u finalu protiv Brazila. Francuska je pobijedila s 3:0.
Istu stvar je ponovio i na EURU 2000. godine. Ponovno je bio ključni igrač Francuske te je svojom igrom i golovima omogućio Francuskoj da osvoji titulu europskih prvaka. Francuska je u finalu pobijedila Italiju, a Zidane je omogućio Francuskoj da postane druga reprezentacija (nakon Zapadne Njemačke - 1974. godine) reprezentacija koja je aktualni prvak Europe i Svijeta.
Na Svjetskom Prvenstvu 2002. godine Zidane je igrao tek jednu utakmicu za svoju državu. To je bila treća utakmica jer prve dvije nije mogao igrati zbog ozljede. No nažalost za Francusku je već bilo kasno i ispali su u grupnoj fazi. Zanimljivo je da ta Francuska bez Zidanea nije uspjela postići pogodak.
Dolazimo do EURA 2004, gdje je Zidane ponovno predvodio svoju Francusku. Izbacio je Engleze nakon golova iz slobodnog udarca i jedanaesterca, no u četvrtfinalu ih je izbacila Grčka, koja je kasnije otišla do kraja i podigla trofej prvaka Europe. Zidane je tada odlučio da više neće igrati nogomet na reprezentativnoj razini, no tadašnji izbornik Raymond Domenech ga je pozvao i uspio nagovoriti da se pridruži reprezentaciji i pomogne joj izboriti nastup na Svjetskom Prvenstvu. Zbog tog povratka Zidane je postao igrač Francuske koji je nastupio više od 100 pura za reprezentaciju. Do tog ostvarenja je došao u utakmici protiv Meksika te je tako došao u to izabrano društvo zajedno s Marcelom Desaillyom, Didierom Deschampsom i Lilianom Thuramom.
Na Svjetskom Prvenstvu 2006. godine vodio je Francusku do finala protiv Italije. Iako nije bila favorit, Francuska je zbog Zidanea bila tu gdje je, a treba napomenuti da je i povela u finalu nakon što je Zidane zabio gol panenkom od prečku s jedanaest metara. S tim golom se upisao u još jedno odabrano društvo. To društvo su činili igrači: Pele, Paul Breitner i Vava. To su bili igrači koji su postili gol u finalu na dva Svjetska Prvenstva. No Italija je pokvarila slavlje i do kraja regularnog dijela je izjednačila na 1:1. U 110. minuti susreta Marco Materazzi ga je uvrijedio s psovkama. Zidane na to nije ostao ravnodušan i udario ga je glavom u prsa. Zbog toga je zaradio isključenje, a Italija je pobijedila na penale. Fabio Grosso je izveo i zabio pobjednički penal. To je bila ujedno i njegova posljednja utakmica. Na kraju natjecanja dobio je nagradu za najboljeg igrača turnira.
Što se tiče trenerske karijere, Zidane je tek počeo "plivati" trenerskim vodama. Prije nego je preuzeo klupu Realove prve ekipe, Zidane je vodio Castillu, a prije toga je bio pomoćnik Carlu Ancelottiju na klupi Real Madrida. S Realom je do sada osvojio Ligu Prvaka, Europski SuperKup, trofej Svjetskog Klupskog Prvenstva i nedavno LaLigu. U subotu igra za svoj drugi trofej Lige Prvaka gdje će povesti Real Madrid protiv Juventusa. Obje ekipe su imali velik utjecaj na njegovu profesionalnu karijeru kao igraču, a sada sa klubom svog života igra protiv kluba koji ga je pretvorio u muškarca, kako je i sam Zidane rekao.
Zidane je obiteljski čovjek. Osim one (ne)zgode s Materazzijem, Zidane nije imao nekih velikih ekscesa tokom svoje karijere. Oženio se sa španjolskom plesačicom Veroniqueom Fernandez koju je upoznao još dok je igrao za Cannes u sezoni 1991.-1992. Imaju četvero djece: Enza, Lucu, Thea i Elyaza.
Za kraj ćemo dodati jednu vrlo zanimljivu stvar. Jedan potez u nogometu kojeg je on izvodio dobio je naziv po njemu. "Okret s obje noge na lopti" je danas poznati kao "Marsejski rulet" jer ga je Zidane "izmislio" i prakticirao. A takav je naziv jer je on rodom iz Marseillea.
Pratite nas na facebook stranici!
Uskoro dolazi i YouTube Kanal, pa očekujemo "subove"!
Magazin lOb
Kada poželite opisati Zidanea, onda tu postoji samo jedna prava metafora - čarobnjak s loptom. Čovjek koji je od mnogih legendarnih igrača s kojima je igrao, ali i s onima kojima je samo razgovarao, smatran je za najboljeg iz svojeg vremena, za najkompletnijeg igrača u to doba. Ta teza drži vodu baš iz razloga što Zidane nije bio taj koji je u toj količini ovisio o drugima. Sjetimo se samo Fergusonove izjave gdje je rekao kako bi osvojio Ligu Prvaka s deset panjeva i Zidaneom.
Mnogi treneri protiv kojih je igrao svojim su igračima govorili da mu "ne smetaju previše" jer je to Zidane i da će ih samo osramotiti, a isti slučaj se dogodio i na treningu dok je bio igrač Juventusa. Zidane je sinonim za vanserijskog igrača, igrača kojem nema premca i koji će zauvijek ostati upamćen kao jedan od najvećih - ikada.
No krenimo redom, ovo gore je samo jedan isječak, nešto generalno, o igraču koji je svaku ekipu u kojoj je igrao vodio do perfekcije.
Zidane je rođen 23.06.1972. godine u francuskom gradu Marseilleu. Zidane je porijeklom Alžirac jer su njegovi roditelji došli u Francusku, gdje se legendarni Zizou i rodio. Tamo gdje se rodio, Zidane je započeo svoju karijeru. Doduše, nije krenuo u Marseilleu, nego u klubu koje se nalazi u okrugu spomenutog grada - US Saint-Henri. Svoju prvu juniorsku sezonu je odigrao u tom klubu s 14 godina. Zidane je tada pokazao iznivno veliku raskoš svog talenta i jednostavno nije mogao pobjeći oku skauta Jeanu Varraudu koji je tada bio dio stručnog osoblja Cannesa. Nakon što je odradio 6 tjedana probe, Zidane se u Cannesu zadržao još 4 godine. Svoj debi u prvoj francuskoj ligi je dočekao sa 17 godina. Interesantna činjenica je ta da je za svoj prvi gol u ligi od predsjednika kluba dobio auto. Također, valja spomenuti kako je Zidane u svojoj prvoj sezoni već skupio dosta iskustva u tadašnjem natjecanju - Kupu UEFA.
Nakon toga, Zidane je otišao u veći francuski klub - Bordeaux. U tom razdoblju svlačionicu je dijelio s Bixenteom Lizerazuom i Christophom Dugarryjem. S njima je 1995. godine osvojio Intertoto Kup, a igrao je i u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Zajedno s njima je postao zaštitnim znakom Bordeauxa, ali i francuske nogometne reprezentacije 1998. godine.
Dolazimo do 1996. godine kada se Zidane seli u aktualnog osvajača Lige Prvaka - Juventus. "Stara dama" za Zidanea je platila tadašnjih 3 milijuna funti. Već tada Zidane je postigao prilično puno. Pod palicom Marcella Lippija igrao je glavnog playmakera, a Juve je 1997. godine osvojio Scudetto, ali i Interkontinentalni Kup. Iste godine je Zidane igrao finale Lige Prvaka, ali Borussija iz Dortmunda je bila bolja rezultatom 3:1.
Zidane je pokazao dosljednost i konstantu. Naredne sezone je sa 7 golova u 32 odigrane utakmice pomogao Juventusu da obrani titulu prvaka Italije. Zidane je i te godine ponovno došao s Juventusom do finala Lige Prvaka, ali 1998. godine ispriječio mu se klub u kojem će staviti točku na "i" u svojoj karijeri. Real Madrid je u tom finalu bio bolji od Juventusa s 1:0, a pobjedonosni pogodak je postigao Mijatović.
Kao rezime razdoblja kojeg je proveo u Juventusu, Zidane je zabio 24 gola, osvojio je trofej Interkontinentalnog Kupa i Intertoto Kupa te još dva trofeja prvaka Italije.
2001. godine Zidane je postavio ljestvicu visoko. Za rekordnih 76 milijuna eura prelazi u Real Madrid. Potpisao je ugovor na četiri godine. Već na samom početku vidjelo se kakav je Zidane bio igrač. 2002. godine je u Glasgowu osvojio trofej koji mu je nedostajao. A to je trofej Lige Prvaka. Real Madrid je s 2:1 pobijedio Bayer iz Leverkusena, a Zidane je postigao pogodak iz voleja o kojem će se još dugo pričati. Naredne sezone s Realom je osvojio europski i španjolski Super Kup. Te godine je proglašen najboljim igračem po izboru FIFA organizacije, a s tom titulom pridružio se Ronaldu koji ju je isto tako kao i Zizou osvojio tri puta. Zidane je u svojoj posljednjoj sezoni prvi put postigao hat-trick u 4:2 pobjedi protiv Seville, ali se na kraju ta sezona ispostavila kao veliki neuspjeh. Real je ispao u ranoj fazi kupa i Lige Prvaka, a Barcelona je na kraju sezone pobjegla Realu s čak 12 bodova razlike. Mnogo navijača je plakalo kada je Zidane 07.05.2006. godine na Bernabeuu protiv Villarreala odigrao svoju posljednju utakmicu u dresu "Kraljevskog" Kluba.
To bi bilo u najkraćim crtama što se njegove klupske karijere tiče, a sada ćemo reći ponešto i o reprezentativnoj karijeri ovog velikana nogometa.
Zidane je prvi nastup za reprezentaciju upisao 17.08.1994. godine na prijateljskoj utakmici protiv Češke. Na toj utakmici se proslavio jer je zabio dva gola. U Engleskoj, 1996. godine je nastupio na EURU. Francuska je dogurala do polufinala, a onda je ispala na penale od, pogađajte, Češke. Zaista zanimljiv splet okolnosti.1998. godine Zidane je pokazao kakva je veličina od igrača. Francusku je na Svjetskom Prvenstvu, koje se igralo u Francuskoj, odveo do titule prvaka po prvi put u povijesti. Tokom tog natjecanja zabio je 3 gola, a dva od njih je zabio u finalu protiv Brazila. Francuska je pobijedila s 3:0.
Istu stvar je ponovio i na EURU 2000. godine. Ponovno je bio ključni igrač Francuske te je svojom igrom i golovima omogućio Francuskoj da osvoji titulu europskih prvaka. Francuska je u finalu pobijedila Italiju, a Zidane je omogućio Francuskoj da postane druga reprezentacija (nakon Zapadne Njemačke - 1974. godine) reprezentacija koja je aktualni prvak Europe i Svijeta.
Na Svjetskom Prvenstvu 2002. godine Zidane je igrao tek jednu utakmicu za svoju državu. To je bila treća utakmica jer prve dvije nije mogao igrati zbog ozljede. No nažalost za Francusku je već bilo kasno i ispali su u grupnoj fazi. Zanimljivo je da ta Francuska bez Zidanea nije uspjela postići pogodak.
Dolazimo do EURA 2004, gdje je Zidane ponovno predvodio svoju Francusku. Izbacio je Engleze nakon golova iz slobodnog udarca i jedanaesterca, no u četvrtfinalu ih je izbacila Grčka, koja je kasnije otišla do kraja i podigla trofej prvaka Europe. Zidane je tada odlučio da više neće igrati nogomet na reprezentativnoj razini, no tadašnji izbornik Raymond Domenech ga je pozvao i uspio nagovoriti da se pridruži reprezentaciji i pomogne joj izboriti nastup na Svjetskom Prvenstvu. Zbog tog povratka Zidane je postao igrač Francuske koji je nastupio više od 100 pura za reprezentaciju. Do tog ostvarenja je došao u utakmici protiv Meksika te je tako došao u to izabrano društvo zajedno s Marcelom Desaillyom, Didierom Deschampsom i Lilianom Thuramom.
Na Svjetskom Prvenstvu 2006. godine vodio je Francusku do finala protiv Italije. Iako nije bila favorit, Francuska je zbog Zidanea bila tu gdje je, a treba napomenuti da je i povela u finalu nakon što je Zidane zabio gol panenkom od prečku s jedanaest metara. S tim golom se upisao u još jedno odabrano društvo. To društvo su činili igrači: Pele, Paul Breitner i Vava. To su bili igrači koji su postili gol u finalu na dva Svjetska Prvenstva. No Italija je pokvarila slavlje i do kraja regularnog dijela je izjednačila na 1:1. U 110. minuti susreta Marco Materazzi ga je uvrijedio s psovkama. Zidane na to nije ostao ravnodušan i udario ga je glavom u prsa. Zbog toga je zaradio isključenje, a Italija je pobijedila na penale. Fabio Grosso je izveo i zabio pobjednički penal. To je bila ujedno i njegova posljednja utakmica. Na kraju natjecanja dobio je nagradu za najboljeg igrača turnira.
Što se tiče trenerske karijere, Zidane je tek počeo "plivati" trenerskim vodama. Prije nego je preuzeo klupu Realove prve ekipe, Zidane je vodio Castillu, a prije toga je bio pomoćnik Carlu Ancelottiju na klupi Real Madrida. S Realom je do sada osvojio Ligu Prvaka, Europski SuperKup, trofej Svjetskog Klupskog Prvenstva i nedavno LaLigu. U subotu igra za svoj drugi trofej Lige Prvaka gdje će povesti Real Madrid protiv Juventusa. Obje ekipe su imali velik utjecaj na njegovu profesionalnu karijeru kao igraču, a sada sa klubom svog života igra protiv kluba koji ga je pretvorio u muškarca, kako je i sam Zidane rekao.
Zidane je obiteljski čovjek. Osim one (ne)zgode s Materazzijem, Zidane nije imao nekih velikih ekscesa tokom svoje karijere. Oženio se sa španjolskom plesačicom Veroniqueom Fernandez koju je upoznao još dok je igrao za Cannes u sezoni 1991.-1992. Imaju četvero djece: Enza, Lucu, Thea i Elyaza.
Za kraj ćemo dodati jednu vrlo zanimljivu stvar. Jedan potez u nogometu kojeg je on izvodio dobio je naziv po njemu. "Okret s obje noge na lopti" je danas poznati kao "Marsejski rulet" jer ga je Zidane "izmislio" i prakticirao. A takav je naziv jer je on rodom iz Marseillea.
Pratite nas na facebook stranici!
Uskoro dolazi i YouTube Kanal, pa očekujemo "subove"!
Magazin lOb
Primjedbe
Objavi komentar