Sjećam se, negdje prije godinu dana, gledao sam
košarkašku utakmicu između Crvene Zvezde i
CSKA Moskve. Na toj utakmici sam vidio nešto što je na Balkanu opće
prihvaćena stvar. Navijači Crvene Zvezde (doduše mlađa publika), je vrijeđala i
zviždala svom idolu Milošu Teodošiću. Čovjeku koji je puno dao tom klubu, koji
je dao još duplo više samoj košarkaškoj reprezentaciji Srbije, koji je 3 puta
više napravio za svoju državu. Pitate se kakve veze ima Teodošić sa Džekom? Sve
je već to Edin Džeko proživio.
Na Balkanu je klasična priča. Ljudi umorni od politike i
lošeg života, jedino veselje traže u sportu (odnosno nogometu). Kada ljubimac
zabija i vuče sam ekipu ili reprezentaciju, onda ga se diže do neba, svatko bio
dao i zadnju koricu kruha za svog idola koji ga uveseljava u napaćenom životu.
Tako je i u susjednoj nam državi Bosni i Hercegovini.
Edin Džeko je karijeru počeo još davne 1996. godine u
pogonu nogometnog kluba Željezničara. Tek 2003. godine potpisuje prvi profesionalni
ugovor s istim klubom. Karijeru je započeo kao vezni igrač, kasnije su
shvatili da mu bolje leži pozicija napadača. S 18 godina je otišao (potragom
za kruhom), u češki klub Teplice za 25 tisuća eura (uprava Željezničara je
mislila da je dobila na lutriji prodajom Edina). Odmah su ga proslijedili u
klub Usti nad Labem (drugoligaški klub), gdje je postigao 6 golova u 15
nastupa. Iduće sezone dobiva šansu u ekipi Teplica. Odužio im se na najbolji
mogući način, zabivši 13 golova u 30 ligaških utakmica. To je privuklo Felixa
Maghata da iskešira 4 milijuna eura kako bi Džeko došao u Wolfsburg (i dan
danas je najveći izlazni transfer nogometnog kluba Teplice).
Pod vodstvom Fleixa Wolfsburg igra lijep nogomet. Edin u
prvoj sezoni završava s 8 pogodaka i 7 asistencija u 17 utakmica i pomaže
Wolfsburgu da osigura izlazak na europsku scenu. Iduća sezona je kao iz bajke
za Wolfsburg i Edina. Dolaskom Zvjezdana Misimovića i napadačkim strojevima
(Grafite i Džeko), osvajaju prvu titulu u povijesti kluba, ispred Bayern
Munchena za dva boda. Edin na kraju sezone završava na brojci od 26 golova i 10
asistencija (njegov timski igrač u napadu, Grafite, završava na brojci od 28
golova, što uostalom osvaja titulu najboljeg strijelca Bundeslige). Edin i
Grafite su proglašeni kao najbolji napadački duo u povijesti, a Misimović s brojkom od 20 asistencija ostvaruje rekord s najviše asistencija u jednoj
sezoni u Bundesligi. Prvi gol u Ligi Prvaka, usprkos porazu, postiže protiv
Manchester Uniteda (2:1). Dana 28.08.2010. godine, postaje najbolji strijelac u
povijesti kluba u ligaškim utakmicama, s 59 golova u 96 nastupa, tu brojku je
povisio za još dva gola (61) i trenutno je još uvijek rekorder.
Dolaskom Roberta Mancinia na klupu Manchester Citya,
dovodi Džeku za 32 milijuna eura (drugo najveće pojačanje u povijesti kluba u
to vrijeme, rekord je držao Robinho, koji je došao iz Real Madrida za 43
milijuna eura). Prvi nastup za "Građane" se dogodio 15.01.2011.
godine, a prvi prvijenac tek tri mjeseca poslije u pobjedi na Blackburn
Roversima (1:0). Iduće sezone, točnije na trećem nastupu, u 8. mjesecu je ubilježio 4 pogodaka protiv Tottenhama te
je postao prvi igrač Manchester City-a u povijesti koji je postigao 4 gola na
jednoj ligaškoj utakmici (kasnije ga je prestigao Aguero). Taj isti mjesec mu
je donio i nagradu za najboljeg igrača za mjesec kolovoz (6 golova u 4
nastupa). Pamtiti će se i pogodak u 92. minuti, koji je u zadnjoj ligaškoj
utakmici donio izjednačenje (Aguero zabija u 94. minuti za 3:2) i Manchester
City osvojio titulu.
Idućih sezona pod vodstvom Mancinija i Pellegrinija (pod
Pellegrinijem je imao i sukobe), ukupno postiže 50 golova (u ligi 39) u 130
nastupa u svim natjecanjima. Nakon svađe sa Pellegrinijem i sve češćim
sjedenjem na klupi, prelazi u talijanski klub - Romu.
U Romi je Džeko prošao od trnja do zvijezde, nekako bi se
mogao i film napraviti o tome. Prve sezone u Italiji su izuzetno govorili loše
protiv Edina, dobio je nadimak "Slijepi Edin", čak i danas, kada daje
toliko golova i dalje navijači Rome
gube strpljenje i ne vjeruju da će Edin
iskoristiti sve šanse koje mu suigrači namjeste. Istina, Džeko je promašivao,
nije da nije, ali nema veze što je promašivao kada ih je više dao. Možda mu
stvarno treba viši šansi da zabije gol, ali ne može se reći da se nije izborio,
pogotovo ako uzmemo u obzir da je 01.04.2017. godine postao prvi igrač u
povijesti Rome koji je prešao brojku od 32 gola u svim natjecanjima u jednoj
sezoni, da dobro ste pročitali, čak ispred legendi poput Batistute, Montelle i
Tottija. Na kraju sezone je upisao 39 golova u svim natjecanjima i još odnio
titulu kao najbolji strijelac Serie A s 29 pogodaka. Bez obzira na sve te
uspjehe i dalje nema potporu navijača Rome, a niti medija.
A šta tek reći za reprezentaciju Bosne i Hercegovine???
Najbolji strijelac u povijesti reprezentacije (50 golova), drugi igrač s najviše nastupa (84 nastupa, prvi je njegov rođak Emir Spahić s 93 nastupa).
Čovjek koji je na svojim leđima uveo reprezentaciju na Svjetsko Prvenstvo u
Južnoj Africi, prvi puta u povijesti te zemlje. Bosanski "Dijamant"
(kako mu tepaju u Bosni i Hercegovini, nadimak mu je dao komentator Marjan
Mijajlović) proživio je svašta s navijačima svoje zemlje, od vikanja navijača
"Džeko napolje" u prijateljskoj utakmici protiv Egipta (Egipat pobijedio
2:0), pa sve do vrijeđanja na Svjetskom Prvenstvu (proglašen glavnim krivcem), završava
na trećem mjestu, iza Argentine i Nigerije.
Tako to biva na Balkanu, jednoga dana si heroj i svi nose
tvoje dresove, pričaju o tebi svaki dana, a idućeg dana pričaju o tebi da nisi
dao dovoljno za svoju zemlju jer si
promašio lob i jedan na jedan s golmanom. Nazovite to urođenom balkanskom
šizofrenijom, oboljenjem gorim od svih bolesti, od inata i svega ostaloga,
nazovite to jednostavno "narodom". Tako je to na Balkanu, kada si
dobar svi te hvale, kada si loš svi te pljuju jer nisi razveselio prosječnog
čovjeka i za sve si mu kriv.
Hoće li na kraju svega Džeko osvojiti "Zlatnu
kopačku" i ostvariti još jedan odlazak na Svjetsko Prvenstvo (Rusiji)? To
ne znamo, iako bi bilo lijepo jer on to zaslužuje. Cijelu karijeru se bori
protiv navijača, čistih neznalica. Jedno je sigurno na kraju svega, opet će se
pojaviti neznalice koje mu budu zviždale kada promaši gol, ispitivati će se
njegova igra, je li uopće dobar igrač ili samo prosjek koji je više imao
sreće, bez obzira što je Edin najbolji napadač 21. stoljeća na Balkanu i sve
bude Edin to vidio, nikome neće reći niti riječi, makar je veći čovjek od svih
tih prosječnih nogometnih neznalica i šizofreničara.
Primjedbe
Objavi komentar