Dana 05.05.2002. godine,
Malaga dočekuje vodećeg u ligi Valenciju. Ekipa predvođena Ayalom, Aimarom,
Aureliom i na klupi čudotvorcem Benitezom, pobjeđuje domaćine 2:0 i osvaja
titulu koju su čekali pune 31 godinu (prije toga osvojili su još davne 1971. godine).
Najsretniji dani u povijesti kluba s Mestalle.
Taj grad Valencija je
stvarno poseban. Možda zbog dugačkih pješčanih plaža, sunčanih dana, a možda i
zbog prelijepih djevojaka. To je raj u kojem ne želiš razmišljati u kojem želiš
samo da se opustiš i da se prepustiš tom divnom trenutku. Ali na žalost, to se
rijetko događa, a u nogometu nikada. Plan je upravo ono što drži i što je jako
potreban, a u Valenciji se se zadnjih godina ponašali baš suprotno. Bez plana,
ideje, jednostavno bez ičega.
Sam grad živi na
kreditu, neki kažu da je famozna kriza u Španjolskoj upravo krenula iz tog
grada. Priča ide: Muzej umjetnosti koji se trebao graditi u gradu na obali
Sredozemnog mora, trebao koštati 300.000.000 eura, ali na kraju kako to inače
biva, račun je izašao 1.300.000.000! U prijevodu jednu milijardu više. Staza
formule i dalje okružuje grad (iako se na njoj vozilo samo 5 utrka),
jednostavno grad i dalje plaća propali projekt. A kako to inače biva u životu,
počeo se bahatiti i nogometni klub. Novi stadion (Nou Mestailla), koja trune na
sjeverozapadu grada, počeo se graditi prije 10 godina (2007. godine.), ali
ubrzo se zaustavio. Razlog? Klub nije imao novaca za takvu ideju i bahatost
iako je projekt dobio zeleno svjetlo. Svima je jasno danas da je to bila totalna
pogreška.
Normalno moramo se
dotaknuti i samog vlasnika Valencije, jer iskreno nisu samo investicije
problem. Peter Lim, čovjek koji je sve samo ne omiljen kod navijača Valencije,
nije se puno miješao u nogomet (istini na volji čisto sumnjamo da može nešto
naučiti o nogometu u Singapuru). Istini na volji to nije bio problem što njegov
drži pasivan stav prema terenu, već to da je takve stvari dao u ruke
superagentu Jorge Mendesu. Kao na Fordovoj traci su stizali igrači u Valenciju
i pogađate svima je upravo Mendes bio agent. Samo u sezoni 2015/2016 na nove
igrače je potrošeno 143.750.000 eura, ne moramo niti pričati kakvi su to
dugovi.
I onda se dogodilo novo
čudo. Ovog ljeta, radikalan potez Lima (uspio je očistiti značajan dio duga),
prekinuo je suradnju s predsjednikom Lay Hoon Chanom (taj je još više ne
popularan kod navijača), otjerao je i sportskog direktora Jesus Garcia Pitarch
i povukao najbolji mogući potez. Novi predsjednik je Anil Murthy, a još bitnije
od toga, funkciju glavnog direktora preuzeo je Mateu Alemany, bivši predsjednik
Mallorce. Alemany sada vodi klub, Lim se ne pojavljuje u javnosti i svi su
sretni.
Koja je bila prva odluka
novog sportskog direktora? Upravo dovođenje Marcelina Torala na mjesto trenera,
uz obećanje da će on sam odlučivati o transferima. Znalo se zadnjih par godina
tko odlučuje o transferima, najmanje se pitalo trenere (pitajte Gary Nevillea,
Pako Ayestarana i definitivno Cesare Prandellija). Marcelinova biografija je
svima poznata. U Villarrealu je bio sjajan, odveo je tim do polufinala Europske
Lige (ispali od Liverpoola), a u sve tri sezone je bio u prvih 6 u La Ligi
(jendom četvrti).
Nova sredina, novi klub
i odmah je zavrnuo rukave i krenuo u posao. Inače je poznato da je opsjednut
fizičkom spremom igrača, voli da igraju brz nogomet, zato je odmah otjerao
veterane Nanija, Negreda, Pereza i zamijenio ih je mlađim Kondogbijom,
Paulistom i Guedesom. I baš tu leži ogroman plus Marcelina, da od bačenog
konja, u kojeg više nitko ne vjeruje pretvori opet u konja kojemu se svi dive.
Iskreno, gore navedena trojica, Zaza i golman Neto, svi su oni imali priliku da
se pokažu na velikoj sceni ali si su postali promašaji. Na Mestalli su
prodisali, udahnuli su novi život, da upravo svi oni otpaci velikih europskih
klubova su postali dio nogometne čarolije u Valenciji.
Da vam dočaramo zašto
kažemo otpaci nogometnih velikana. Simone Zaza prošle godine nije uspio da
postigne pogodak u dresu West Hama, na zimu je došao u Valenciju i postigao 6
pogodaka i uvjerio upravu Valencije da plati 16.000.000 eura Juventusu i da ga
otkupe. U prvih devet kola La Lige, Zaza je za sad postigao osam golova.
Goncalo Guedes je na početku sezone uspio da prikupi jedva i tih siromašnih
osam minuta u dresu PSG-a (iako je plaćen Benfici 30 milijuna eura). U zadnjoj
utakmici La Lige, protiv Seville je djelovao kao vanzemaljac, kao Jesus Navas u
svojim najboljim danima u Sevilli. Na sedam utakmica je upisao tri pogotka i
pet asistencija, a svaki pogodak se ne zna koji je bolji od boljeg. Trener PSG-a
je već najavio njegov povratak na Park Prinčeva kada mu istekne pozajmica.
Golman Neto je plaćen Juventusu 6 milijuna eura. U četiri utakmice nije primio
gol, ukupno za sada je primio osam golova, što nije toliko strašno pošto
Valencija igra strašno ofenzivni nogomet. U Italiji je bio poznat kao solidan
golman, sklon amaterskim pogreškama, te je u dvije godine u Juventusu grijao
klupu Buffonu. Gabriel Paulista je došao za 11 milijuna eura iz Arsenala, gdje
je bio nešto više nego prosječan stoper. Wenger ga je brzo precrtao (a svi
znamo kakva je obrana Arsenala), a on u Valenciji blista. Kondogbija je na
pozajmici iz Intera, s pravom otkupa za 25 milijuna eura (Inter ga je platio 36
milijuna eura kada ga je dovodio iz Monaca). Igrač kojem mu je prognozirana
velika karijera, očajne igre dovele su ga na prvo mjesto kritičkih tekstova,
često opisivan kao prevara od igrača, epiteti poput lažni Pogba.
Ako vam to nije
dovoljno, uzet ćemo i najbolji primjer koliko je Marcelino utjecao na svoje
igrače. Uzet ćemo kapetana i dušu ove momčadi Daniel Pareja. Prošle sezone
Prandelli je izbacio Pareja iz momčadi radi pijanstva. Poznata je konferencija
za novinare gdje je talijanski strateg igrače optužio da se dovoljno ne zalažu
na terenu i vikao : „ Fuori! Fuori!”, u prijevodu tko me ne bude slušao leti
van. Dobio je medije na svoju stranu, ali i dobar dio navijača, koji su znali
dolaziti ispred stadiona i vrijeđati igrače ružnim povicima („Kurvini sinovi,
plaćenici, kopilad...”).
"Navikao
sam. Govore mi da moram da trčim više, da se štedim, da sam pseto... Šetam
ulicom sa svojom obitelji, neko prođe i dobaci mi da sam pseto. U jednom
trenutku jednostavno stigneš do granice poslije koje ti je svejedno. Sve sam
dao za klub, bio sam svake nedjelje ovdje na vatri, ako treba da branim
trenere... Ali samo su mene kritizirali. Nitko me iz kluba nikad nije zvao da
pita kako sam. Bio sam potpuno sam. Kući sam više puta plakao zbog svega" , iskreno je tada govorio Parejo.
Valenciju je ovo ljeto
napustilo 16 igrača, a Parejo je razmišljao da bude 17 igrač. Već je spakirao
kofere ali onda je došao Marcelino i sam je promijenio odluku i ostao je. Sam
je rekao da je osjetio da će ove sezone sve biti drugačije, a iskreno daleko od
toga da je Marcelino laka osoba s kojom se surađuje (uostalom pitajte Paulistu,
koji je s njim surađivao u Villarrealu, za kojeg kaže da je prava „davež”).
Opsjednut je fizičkom spremom, dijetama, čak kruži priča da su se igrači
izgladnjivali i išli u saune prije početka sezone i vaganja, jer pravilo je
jasno, ako imaš kilu viška, ne igraš.
„Nije general u vojsci
pa da ne možeš da razgovaraš s njim.Voli da ti sve lijepo objasni.” pohvalio ga
je Zaza
Pritom, Marcelino zna
šta želi. Španjolski novinari igru njegovih timova nazivaju „vertikalom”, ne
dave loptu nego gaze naprijed.
“Tim
koji ima posjed lopte od 80 posto i samo tri šuta na gol me ne oduševljava“
kaže Marcelino.
Za takvu igru u sistemu
4-4-2 potrebni su odgovarajući igrači, gladni igrači, igra koji žive i osjećaju
klub. Zato je tu Carlos Soler. Momak koji od rođenja ima člansku iskaznicu
Valencije, momak čiji su roditelji na svakoj utakmici (i puno prije nego što je
Soler zaigrao za prvu momčad). Svi su impresionirani ovim momkom, pa se počelo
šuškati da je Manchester United spremio 35 milijuna eura kako bi na ljeto
sletio na Old Trafford. U Valenciji ne žele niti da čuju za to, iako igrač ima
otkupnu klauzulu od 80 milijuna eura, bacaju dojam da ga ne žele prodati niti
za te novce, nego žele da naprave ozbiljan tim i njega u centru svega.
Uostalom, Valencija ove
sezone trpa mreže. Zadnjih pet rezultata, protiv Malage 5:0, protiv Real
Sociedada 3:2, protiv Athletic Bilbao 3:2, protiv Betisa 6:3, protiv Seville
4:0! Prošle sezone poslije devet kola Valencija je imala već šest poraza, a ove
još niti jedan. Ovako dobar start u sezoni nije viđen punih 70 godina. Bolji
start sezone Valencija nije imala još od sezone 1947/1948, a čak nit taj nije
bio bolji od ovog sada. Kako onda tek igra Valencija? Ni najstariji navijači na
Mestalli ne sjećaju se da su nekada više uživali kao danas.
Primjedbe
Objavi komentar