Došao je dan kada Argentina staje. Ulice će ostati puste. Argentina postaje nogomet. Život, bol, vrisak, uzbuđenje, ekstaza, povijest. Lice u lice, kao nikada ranije. Sve se stapa u jednu utakmicu. Bombonera postaje epicentar najvećeg nogometnog ludila. Ove subote Argentina je podijeljena na Bocu i River. Plavo i crveno.
Ne pamti se da se ikada ovako tražila karta više, iako to zlatni komad papira vrijedi čitavo bogatstvo. Čak 50.000 duša nakrcano na tribinama i ostatak planete, koji pati kraj malih ekrana i mašta o tome da bude u srcu epskog izdanja u srcu Buenos Airesa…. Zato je predstojeća bitka za trofej i dobila naziv – Utakmica vijeka. Iliti – Finale svih finala.
Zamislite dvoboj Barcelone i Real Madrida, Celtica i Rangersa, Schalkea i Dortmunda, Panathinaikosa i Olimpiakosa – sve emocije, majstorstvo, rivalstvo, energiju, želju, ljubav i mržnju stopljene u jednu utakmicu. I opet nećete biti ni blizu onoga što mogu da naprave Boca i River. Superklasiko budi emocije kakve ne mogu da se opišu prostim jezikom. Jednostavno, to morate da doživite. I ne može svačije srce da podnese tu dozu emocija.
Zašto je predstojeći dvomeč baš toliko važan, bitniji od svih prethodnih okršaja dva najljuća rivala? Prije svega zato što će se Boca i River prvi put sudariti u finalu Copa Libertadores. Zato što Boca ima šest, a River tri kontinentalne titule. Zato što Boca i River ovim dvobojem dižu nogomet na noge kao nikada ranije.
“Nezavisno od toga ko će pobijediti, podižemo argentinski nogomet na najviši nivo. Danas svi pričaju o finalu“, kaže Bocin trener Guillermo Barros Schelotto.
Bombonera će gorjeti od uzbuđenja. Svojim karakterističnim oblikom zbog kojeg djeluje kao da su navijači na samom terenu mnogi će se osjećati klaustrofobično. Ali, Monumental će 24. studenoga donijeti konačni odgovor na pitanje – tko će postati novi vladar kontinenta!
Ne treba ni da podsjećamo da gostujućih navijača u obje utakmice neće biti. Jer, sve što bi oborilo ovu rigoroznu zabranu vjerojatno bi za posljedicu imalo mnogo izgubljenih života. Čak ni zahtjev argentinskog predsjenika, inače nekadašnjeg prvog čovjeka Boce, nije urodio plodom. Jer oni, malo prizemniji ljudi, shvatili su kakav bi kaos nastao da je takva odluka prošla. Najavljene su dosad neviđene policijske mjere uoči, tokom i poslije utakmice. Na i oko stadiona. Ipak, ni vanredna situacija u zemlji, a posebno Buenos Airesu neće garantirati mir i sigurnost domaćem stanovništvu.
Pred nama je sudar povijesti, tradicije, uspomena i emocija. Na jednoj strani duh i surovo majstorstvo Maradone, Batistute, Riquelmea, Teveza, Varalla, na drugoj vještina i briljantnost Di Stefana, Crespa, Aimara, Ortege, Francescolija, Labrune.
Utakmica koja život znači. Tamo gdje je Lionel Messi ostao bez riječi kada je debitirao za Argentinu. Tamo gdje je Diego Armando Maradona briljirao prije nego što je otišao u Europu. Tamo gdje je Juan Roman Riquelme dijelio najljepše nogometne lekcije. Tamo gdje je Martin Palermo plakao. Tamo gdje je Carlos Bianchi postao božanstvo među navijačima. Tamo gdje je nastala fraza da se stadion trese do temelja. Na mjestu gdje je nastalo kulturno nasljeđe argentinskog nogometa. Tamo gdje je stvarana povijest jednog društva. Sve to protiv Marcela Gallarda, najvažnijeg trenera u novijoj povijesti Rivera. I stotina velemajstora koji su utkali svoj nogometni DNK u sistem besmrtnog kluba.
Ovo je dan kada je život na kocki. Imena pobjednika biti će utkana u zlatne statue i postati će nezaboravna. Ovdje sredine nema. Ili dolaziš kući sa štitom ili na njemu. U 180 minuta božanskog nogometa zaboraviti će se sve – ekonomska kriza, svakodnevni problemi, život na ivici provalije.
Pobjednik će uzeti sve!
Ne pamti se da se ikada ovako tražila karta više, iako to zlatni komad papira vrijedi čitavo bogatstvo. Čak 50.000 duša nakrcano na tribinama i ostatak planete, koji pati kraj malih ekrana i mašta o tome da bude u srcu epskog izdanja u srcu Buenos Airesa…. Zato je predstojeća bitka za trofej i dobila naziv – Utakmica vijeka. Iliti – Finale svih finala.
Zamislite dvoboj Barcelone i Real Madrida, Celtica i Rangersa, Schalkea i Dortmunda, Panathinaikosa i Olimpiakosa – sve emocije, majstorstvo, rivalstvo, energiju, želju, ljubav i mržnju stopljene u jednu utakmicu. I opet nećete biti ni blizu onoga što mogu da naprave Boca i River. Superklasiko budi emocije kakve ne mogu da se opišu prostim jezikom. Jednostavno, to morate da doživite. I ne može svačije srce da podnese tu dozu emocija.
Zašto je predstojeći dvomeč baš toliko važan, bitniji od svih prethodnih okršaja dva najljuća rivala? Prije svega zato što će se Boca i River prvi put sudariti u finalu Copa Libertadores. Zato što Boca ima šest, a River tri kontinentalne titule. Zato što Boca i River ovim dvobojem dižu nogomet na noge kao nikada ranije.
“Nezavisno od toga ko će pobijediti, podižemo argentinski nogomet na najviši nivo. Danas svi pričaju o finalu“, kaže Bocin trener Guillermo Barros Schelotto.
Bombonera će gorjeti od uzbuđenja. Svojim karakterističnim oblikom zbog kojeg djeluje kao da su navijači na samom terenu mnogi će se osjećati klaustrofobično. Ali, Monumental će 24. studenoga donijeti konačni odgovor na pitanje – tko će postati novi vladar kontinenta!
Ne treba ni da podsjećamo da gostujućih navijača u obje utakmice neće biti. Jer, sve što bi oborilo ovu rigoroznu zabranu vjerojatno bi za posljedicu imalo mnogo izgubljenih života. Čak ni zahtjev argentinskog predsjenika, inače nekadašnjeg prvog čovjeka Boce, nije urodio plodom. Jer oni, malo prizemniji ljudi, shvatili su kakav bi kaos nastao da je takva odluka prošla. Najavljene su dosad neviđene policijske mjere uoči, tokom i poslije utakmice. Na i oko stadiona. Ipak, ni vanredna situacija u zemlji, a posebno Buenos Airesu neće garantirati mir i sigurnost domaćem stanovništvu.
Pred nama je sudar povijesti, tradicije, uspomena i emocija. Na jednoj strani duh i surovo majstorstvo Maradone, Batistute, Riquelmea, Teveza, Varalla, na drugoj vještina i briljantnost Di Stefana, Crespa, Aimara, Ortege, Francescolija, Labrune.
Utakmica koja život znači. Tamo gdje je Lionel Messi ostao bez riječi kada je debitirao za Argentinu. Tamo gdje je Diego Armando Maradona briljirao prije nego što je otišao u Europu. Tamo gdje je Juan Roman Riquelme dijelio najljepše nogometne lekcije. Tamo gdje je Martin Palermo plakao. Tamo gdje je Carlos Bianchi postao božanstvo među navijačima. Tamo gdje je nastala fraza da se stadion trese do temelja. Na mjestu gdje je nastalo kulturno nasljeđe argentinskog nogometa. Tamo gdje je stvarana povijest jednog društva. Sve to protiv Marcela Gallarda, najvažnijeg trenera u novijoj povijesti Rivera. I stotina velemajstora koji su utkali svoj nogometni DNK u sistem besmrtnog kluba.
Ovo je dan kada je život na kocki. Imena pobjednika biti će utkana u zlatne statue i postati će nezaboravna. Ovdje sredine nema. Ili dolaziš kući sa štitom ili na njemu. U 180 minuta božanskog nogometa zaboraviti će se sve – ekonomska kriza, svakodnevni problemi, život na ivici provalije.
Pobjednik će uzeti sve!
Primjedbe
Objavi komentar