„Došao je taj trenutak, iako sam se nadao da nikada neće doći. Ovih dana
sam pročitao mnogo lijepih stvari o sebi. Plakao sam sam, kao lud, svakog dana sve
više. Nemoguće je objasniti 28 godina u nekoliko rečenica. Volio bih da to
učinim pjesmom, ali nisam dobar u tome. Pokušao sam da se izrazim nogama, jer
tako sve izgleda lakše. Kad smo kod toga, da li znate šta je bila moja omiljena
igračka kada sam bio mali? Nogometna lopta. I još uvijek je. Ali u jednom
trenutku moraš da odrasteš. To je ono što su mi rekli, vrijeme je da doneseš
odluku. Želim da posvetim ovo pismo svoj djeci koja su me bodrila. Svima onima
koji su odrasli sa mnom i postali očevi. Volim o svojoj karijeri da pričam kao
o bajci, a ovo je njen najgori dio. Skidam dres posljednji put. Prestajem da igram, ali će moje srce zauvijek biti sa vama. Sad je stvarno gotovo, skinuo sam dres posljednji
put. Biti rođeni Rimljanin je privilegija, a čast je biti kapetan ovog tima. Ovo je bilo 28 godina ljubavi. Volim vas.“
Tim riječima se velikan oprostio od svog
najdražeg, voljenoga i najljepšega dresa u zadnjoj utakmici u dresu Rome.
Imaju dvije osobe koje su najsvetije od svega u glavnom gradu Italije.
Jedna osoba je Papa, a druga rimski princ Francesco Totti. Princ Rima je za Vučicu debitirao 28. ožujka 1993. godine, a tokom čitave karijere odigrao je 786 utakmica i postigao
307 golova.
Njegov otac je bio veliki
navijač Rome koji je kasnije prenio na Tottija i njegovog brata, ali najveći
utjecaj je imala mama. Mama ga je naučila da je njegov dom najvažnija i
najbitnija stvar u životu. Kada je junak naše priče imao 13 godina, jedan dan
na vrata su im pokucali ljudi iz Milana. Pitali su njegovu mamu smije li maleni Francesco da se pridruži treningu njihovoj ekipi. Mama nije htjela niti
čuti za to i kratko i jasno odgovorila negativnim odgovorom. To bi puno novaca donijelo obitelji Totti, ali je tada naučio važnu lekciju, da je Rim njegov dom.
Par dana kasnije Roma je ponudila ugovor i ispunio si je san da nosi
crveno-žuti dres. Mama je oduvijek bila zaštitnički nastrojena prema svojoj
djeci (još uvijek je) te je sam Totti izjavio da se puno žrtvovala kako bi
ispunila njemu njegove snove. „Majka me je vozila na treninge, čekala me ispred, pa vozila
nazad. Čekala je nekad dva, tri, nekad i četiri sata. Čekala je po kiši, zimi,
nije bilo važno koje godišnje doba. Ona je čekala da bih ja mogao da ostvarim
svoj san.“, izjavio je
Totti.
Igrati za Romu nije tako
jednostavno, Romini navijači su puno drugačiji od ostalih jer tolika su
očekivanja od igrača koji nosi Romin dres. Moraš da dokažeš da vrijediš i nema
mnogo prostora za pogreške.
Zdenek Zeman bio je trener kod
kojeg je dobio broj 10 na leđima i kapetansku vrpcu oko ruke.Tada je imao 22 godine i 34 dana kad je
prvi put postao Rominim kapetanom, a njegov rekord i danas stoji. Počeo je izrastati u ozbiljnog igrača. Kulminacija je, dakako, bila sezona
2000/01. Capello na klupi, nekoliko pravih suigrača i Totti je uspio u onome u
čemu njegov dječački idol nije – donio je Romi Scudetto!
Svi su očekivali ponovno rast
ekipe iz Rima, ali susreli su se sa svojom realnošću. Nedostatak novaca,
financijska kriza rezultirala je odlaskom Cappella i drugih bitnih igrača. Jedina
konstanta bio je Totti. Odbijao je sve moguće ponude, a u nekoliko navrata i
najveći svjetski klub, Real Madrid. Iako je sam izjavio da jedino za čime žali
je što nikada nije zaigrao u Real Madridu i s Ronaldom (Brazilcem), ostati će
njegova najpoznatija izjava kada su ga novinari pitali zašto je odbio Real: „Ne
treba da napuštate svoje siromašne roditelje, kako bi živjeli sa bogatim
strancima.“
Najbolji nogomet je igrao upravo
pod sadašnjim (danas već bivšim) trenerom Spallettijem. Postao je Zlatna
kopačka, kao lažna devetka u formaciji 4-6-0
(u to vrijeme izuzetno atraktivna taktika). Roma je tih sezona parirala, koliko je mogla,
financijski i logistički moćnijem Interu. Uzela je i neke naslove u Kupu i
Superkupu, dva puta igrala četvrtfinale i jednom osminu finala Lige prvaka,
pobjeđivala: Real, Chelsea, Lyon, Manchester United…
Financijska kriza je bila sve jača i jača. Napokon je došla
prodaja kluba, Roma
je postala prvi talijanski klub u vlasništvu stranaca, točnije u
vlasništvu Jamesa Palottija. Američki biznismen talijanskog podrijetla najavio
je podizanje Rome na svim razinama te uspon na talijanski i europski vrh.
U slijedećim godinama, Roma nije osvojila apsolutno ništa. Na neki način samome
Palottiju je smetao Totti, što je dovelo čak i do raskola između navijačke
grupe, odnosno Ultrasa.
Možda ne znate, ali Totti je umalo
zaigrao za Lazio. Dok je igrao u dječjoj momčadi,
njegov klub je navodno imao dogovor s Lazijom da će ga Romin rival uzeti u
svoje redove. No, trener Rominih mlađih selekcija, Gildo Giannini, uspio je
nagovoriti Tottijevu obitelj da maloga puste u Romu. Iskreno, nekako
nitko ne bi mogao zamisliti Tottija u 'nebesko plavom' dresu. Njegov brat Riccardo je
njegov agent i čovjek koji prati sve stvari i događanja u vezi njega. Totti je
izjavio da je Riccardo bio bolji igrač nego on kada su bili klinci.
U jednom intervju je izjavio da je prvi seks imao sa 12 godina u
Tropeu, ona je imala 17 godina.
Iako je otišao na tužan način (sam Zemak je izjavio „Za mene to
nije bilo slavlje, nego sahrana“ ), šta reći više o njemu samome. Nema tih
riječi koje možemo ističi posebnost Tottijeve karijere jer bilo je drugih velikih
igrača, možda većih od njega ili koji su osvojili više trofeja, ali niko od
njih nije rođen u gradu, odrastao uz boje svog voljenog tima, prošao njegovu nogometnu
školu, debitirao u Seriji A, postao njegov kapetan i ostao 25 godina,
osvojivši Scudetto i titulu Prvaka Svijeta.
Tolika ikona nogometa, kojemu i najvatreniji navijači omraženog kluba (Lazio), odaju počast velikim transparentom na kojemu piše: "Životni neprijatelji pozdravljaju Francesca Tottija.
Irriducibili."
Ono što može donekle tješiti navijače Rome je to što sin Francesca Tottija (Cristian)trenutno igra u mlađim kategorijana do 11 godina, gdje je nedavno na turniru završio kao prvi strijelac svoje ekipe.
Na kraju samo još jedna izjava na pitanje zašto je cijeli život proveo u Rimu: "Rim je moja obitelj, moji prijatelji, ljudi koje
volim. Rim je more, Rim su planine, spomenici. Rim su, naravno, Rimljani. Rim
je žuto i crveno. Rim je, za mene, svijet. Ovaj klub, ovaj grad je moj život".
U životu sam plakao samo dva puta radi nogometa. Prvi puta kada se umirovio Ledley King. Drugi puta kada se umirovila istinska legenda talijanskoga nogometa, "Princ iz Rima" - Francesco Totti.
Primjedbe
Objavi komentar