Nije lako proteklih dana biti u njegovoj koži. Mourinho je bukvalno stjeran uza zid poslije eliminacije u Ligi Prvaka od Seville, kao u vrijeme kada je nizao poraze sa Chelseaja i dobio otkaz na Stamford Bridgeu.
Iskusni nogometni vuk ne da na sebe. Iskoristio je konferenciju uoči utakmice sa Brightonom u FA kupu, da iznese svoju obranu i to 12-minutnu bez ijednog prekida od strane novinara.
Bio je surov, ali i realan i grijeh bi bio izbaciti mu nešto iz kompletnog monologa.
“Znam šta su navijači i znam da imaju pravo na mišljenje i reakcije, ali u nogometu postoji nešto što se zove nasljeđe. Pokušati ću da prevedem sa mog portugalskog na engleski koji mi je nešto lošiji, pojam 'nogometnog nasljeđa', a to je stanje kluba i tima koji menadžer naslijedi od prethodnika. To je nešto kao posljednja titula Manchester Uniteda u Ligi Prvaka, što se nije događalo često u povijesti ovog kluba, a posljednji put je viđeno ovdje 2008. godine.”
“U sezoni 2011/12, United je ispao u grupnoj fazi LP, a grupa je bila skoro slična kao ove sezone - Benfica, Basel i Otelul. Godine 2013. na Old Traffordu ispao je u osmini finala, ja sam bio tada na drugoj strani. Potom, 2014. Manchester je ispao u četvrtfinalu, 2015. nije se ni igrao međunarodni nogomet ovdje, a 2016. kada se međunarodni nogomet vratio u Manchester ispao je u nokaut fazi. U 2017. sa mnom je United igrao i osvojio Ligu Europe, i vratio se u Ligu Prvaka. Ove 2018. u grupnoj fazi smo imali 15 bodova od mogućih 18 i izgubili kod kuće u revanšu osmine finala.”
“Dakle, u sedam godina sa četiri različita trenera Manchester United se samo jednom nije kvalificirao u Europu. Dva puta je ispao u grupnoj fazi, a najveći uspjeh bio je četvrtfinale Lige Prvaka. To je nogometno nasljeđe. Ako pređemo na Premier ligu, posljednja titula ovdje osvojena je 2013. godine, a u četiri vezane sezone Manchester United je bio četvrti, peti, šesti i sedmi. Dakle, u posljednje četiri godine, najbolji rezultat ovog kluba je četvrto mjesto. I to je nogometno nasljeđe.”
“Poštujem navijače Manchester Unteda, sve njih, i one sa kojima pričam i one s kojima ne pričam. I sretan sam jer postoje oni koji razumiju ovo nogometno nasljeđe, shvaćaju proces koji se odvija otkako sam došao.”
“Kada sam stigao u Real Madrid, znate li koliko sam imao igrača da su igrali četvrtfinale Lige Prvaka? Alonso sa Liverpoolom, Casillas sa Realom i Ronaldo sa Manchesterom. Svi ostali nisu ni primirisali četvrtfinalu. To je nogometno nasljeđe.”
“To su realne stvari. Dati ću vam još nekoliko realnih činjenica. U posljednjih sedam godina najgori plasman Manchester Cityja u Premier ligi bio je četvrto mjesto. U posljednjih sedam godina Građani su dva puta bili prvaci Engleske, ako hoćete i tri puta, a dva puta su bili drugi. I to je nogometno nasljeđe. Znate li šta je još nogometno nasljeđe? Otamendi, De Bruyne, Fernandinho, David Silva, Sterling, Aguero, investicije iz prošlosti koje nisu kupljene u protekle dvije godine.”
“Znate li koliko je Unitedovih igrača otišlo iz kluba prošle sezone? Gdje oni igraju, kako igraju i da li uopće igraju. I to je nogometno nasljeđe.”
“Jednog dana kada dođe novi menadžer u Manchester United on će ovdje zateći Lukakua, Matića, naravno i De Geu koji nekoliko godina ovdje igraju, sresti će nogometaše sa drugačijim mentalitetom, kvalitetom, prošlošću, statusom...”
“Iz nekog razloga plasirate se u četvrtfinale Lige Prvaka kao što je sada slučaj i tamo vas čekaju klubovi koji su stalno tamo. Barcelona je stalno tamo u proteklih sedam-osam godina, Real Madrid, Juventus i Bayern također. Povremeno se pojave neki klubovi kao što je bio moj Inter, ili Monaco iz prošle sezone, ali su oni prvo spomenuti tamo s razlogom. Ostali nisu.”
“Dobra stvar za mene je što sam na istoj valnoj dužini sa vlasnicima, sa direktorima Woodwardom i Arnoldom, razumijemo se, slažemo oko svega, čak i investicija, svjesni onoga što imamo i šta nam treba. Znamo šta ćemo da radimo kad se sezona završi, razumijemo se, tako da je život u klubu jako lijep. Očekuje me uzbudljiv posao.”
“Jučer sam se sreo sa novim radnikom u klubu, kojeg sam pitao - 'zašto si došao ovdje da radiš?' Rekao mi je da radim dobar posao, da je ovaj klub velika prilika za sve i da je izazovno raditi u Manchester Unitedu. Bravo, i moja odluka da dođem ovdje prije dve godine bila je bazirana na istom mišljenju. Mogao sam da odem u drugu zemlju ili ligu da osvajam prvenstva u kojima ste prvak i prije nego što počne i stavim pare u džep, ali ovdje sam gdje sam i nema šanse da se promijenim.”
“Ne znam da li znate za taj izraz, ali postoji izreka da je svaki udar u zid istovremeno ulaz negdje. Neću da bježim, skrivam se ili da plačem samo zato što sam čuo nekoliko pogrdnih povika sa tribina. Neću da se krijem po tunelima i sklanjam, na sljedećoj utakmici ću prvi izaći na teren. Ne plašim se da preuzmem odgovornost."
“Kada sam imao 20 godina bio sam nitko i ništa, tamo nečiji sin, ali sa punim ponosom. Sada imam 55 godina i to sam što sam, sve što sam napravio u karijeri je posljedica mog talenta i karaktera. Znam da me mnogi ne vole, da ih ima puno, svjestan sam da sam mnogima upropastio živote za sve ove godine osvajajući trofeje pa stalno govore: 'evo ga ovaj, opet je osvojio nešto'.”
“Deset mjeseci nisam ništa osvojio, toliko je prošlo od moje posljednje titule, pobijedio sam u međuvremenu Liverpool i Chelsea, pa izgubio od Seville i izgleda da je došlo vrijeme da ti hejteri konačno budu sretni. Naučio sam tokom svog formiranja osobnosti kroz religiju da budem sretan ako su i drugi sretni, tako da sam u ovom trenutku stvarno sretan”, završio je Mourinho svoje dugačko obraćanje.
Iskusni nogometni vuk ne da na sebe. Iskoristio je konferenciju uoči utakmice sa Brightonom u FA kupu, da iznese svoju obranu i to 12-minutnu bez ijednog prekida od strane novinara.
Bio je surov, ali i realan i grijeh bi bio izbaciti mu nešto iz kompletnog monologa.
“Znam šta su navijači i znam da imaju pravo na mišljenje i reakcije, ali u nogometu postoji nešto što se zove nasljeđe. Pokušati ću da prevedem sa mog portugalskog na engleski koji mi je nešto lošiji, pojam 'nogometnog nasljeđa', a to je stanje kluba i tima koji menadžer naslijedi od prethodnika. To je nešto kao posljednja titula Manchester Uniteda u Ligi Prvaka, što se nije događalo često u povijesti ovog kluba, a posljednji put je viđeno ovdje 2008. godine.”
“U sezoni 2011/12, United je ispao u grupnoj fazi LP, a grupa je bila skoro slična kao ove sezone - Benfica, Basel i Otelul. Godine 2013. na Old Traffordu ispao je u osmini finala, ja sam bio tada na drugoj strani. Potom, 2014. Manchester je ispao u četvrtfinalu, 2015. nije se ni igrao međunarodni nogomet ovdje, a 2016. kada se međunarodni nogomet vratio u Manchester ispao je u nokaut fazi. U 2017. sa mnom je United igrao i osvojio Ligu Europe, i vratio se u Ligu Prvaka. Ove 2018. u grupnoj fazi smo imali 15 bodova od mogućih 18 i izgubili kod kuće u revanšu osmine finala.”
“Dakle, u sedam godina sa četiri različita trenera Manchester United se samo jednom nije kvalificirao u Europu. Dva puta je ispao u grupnoj fazi, a najveći uspjeh bio je četvrtfinale Lige Prvaka. To je nogometno nasljeđe. Ako pređemo na Premier ligu, posljednja titula ovdje osvojena je 2013. godine, a u četiri vezane sezone Manchester United je bio četvrti, peti, šesti i sedmi. Dakle, u posljednje četiri godine, najbolji rezultat ovog kluba je četvrto mjesto. I to je nogometno nasljeđe.”
“Poštujem navijače Manchester Unteda, sve njih, i one sa kojima pričam i one s kojima ne pričam. I sretan sam jer postoje oni koji razumiju ovo nogometno nasljeđe, shvaćaju proces koji se odvija otkako sam došao.”
“Kada sam stigao u Real Madrid, znate li koliko sam imao igrača da su igrali četvrtfinale Lige Prvaka? Alonso sa Liverpoolom, Casillas sa Realom i Ronaldo sa Manchesterom. Svi ostali nisu ni primirisali četvrtfinalu. To je nogometno nasljeđe.”
“To su realne stvari. Dati ću vam još nekoliko realnih činjenica. U posljednjih sedam godina najgori plasman Manchester Cityja u Premier ligi bio je četvrto mjesto. U posljednjih sedam godina Građani su dva puta bili prvaci Engleske, ako hoćete i tri puta, a dva puta su bili drugi. I to je nogometno nasljeđe. Znate li šta je još nogometno nasljeđe? Otamendi, De Bruyne, Fernandinho, David Silva, Sterling, Aguero, investicije iz prošlosti koje nisu kupljene u protekle dvije godine.”
“Znate li koliko je Unitedovih igrača otišlo iz kluba prošle sezone? Gdje oni igraju, kako igraju i da li uopće igraju. I to je nogometno nasljeđe.”
“Jednog dana kada dođe novi menadžer u Manchester United on će ovdje zateći Lukakua, Matića, naravno i De Geu koji nekoliko godina ovdje igraju, sresti će nogometaše sa drugačijim mentalitetom, kvalitetom, prošlošću, statusom...”
“Iz nekog razloga plasirate se u četvrtfinale Lige Prvaka kao što je sada slučaj i tamo vas čekaju klubovi koji su stalno tamo. Barcelona je stalno tamo u proteklih sedam-osam godina, Real Madrid, Juventus i Bayern također. Povremeno se pojave neki klubovi kao što je bio moj Inter, ili Monaco iz prošle sezone, ali su oni prvo spomenuti tamo s razlogom. Ostali nisu.”
“Dobra stvar za mene je što sam na istoj valnoj dužini sa vlasnicima, sa direktorima Woodwardom i Arnoldom, razumijemo se, slažemo oko svega, čak i investicija, svjesni onoga što imamo i šta nam treba. Znamo šta ćemo da radimo kad se sezona završi, razumijemo se, tako da je život u klubu jako lijep. Očekuje me uzbudljiv posao.”
“Jučer sam se sreo sa novim radnikom u klubu, kojeg sam pitao - 'zašto si došao ovdje da radiš?' Rekao mi je da radim dobar posao, da je ovaj klub velika prilika za sve i da je izazovno raditi u Manchester Unitedu. Bravo, i moja odluka da dođem ovdje prije dve godine bila je bazirana na istom mišljenju. Mogao sam da odem u drugu zemlju ili ligu da osvajam prvenstva u kojima ste prvak i prije nego što počne i stavim pare u džep, ali ovdje sam gdje sam i nema šanse da se promijenim.”
“Ne znam da li znate za taj izraz, ali postoji izreka da je svaki udar u zid istovremeno ulaz negdje. Neću da bježim, skrivam se ili da plačem samo zato što sam čuo nekoliko pogrdnih povika sa tribina. Neću da se krijem po tunelima i sklanjam, na sljedećoj utakmici ću prvi izaći na teren. Ne plašim se da preuzmem odgovornost."
“Kada sam imao 20 godina bio sam nitko i ništa, tamo nečiji sin, ali sa punim ponosom. Sada imam 55 godina i to sam što sam, sve što sam napravio u karijeri je posljedica mog talenta i karaktera. Znam da me mnogi ne vole, da ih ima puno, svjestan sam da sam mnogima upropastio živote za sve ove godine osvajajući trofeje pa stalno govore: 'evo ga ovaj, opet je osvojio nešto'.”
“Deset mjeseci nisam ništa osvojio, toliko je prošlo od moje posljednje titule, pobijedio sam u međuvremenu Liverpool i Chelsea, pa izgubio od Seville i izgleda da je došlo vrijeme da ti hejteri konačno budu sretni. Naučio sam tokom svog formiranja osobnosti kroz religiju da budem sretan ako su i drugi sretni, tako da sam u ovom trenutku stvarno sretan”, završio je Mourinho svoje dugačko obraćanje.
Primjedbe
Objavi komentar